U sve češćim slučajevima vršnjačkog nasilja, granice su odavno pređene. Teško je reći kome je teže – djeci koja trpe nasilje ili roditeljima koji to otkriju tek kad su posljedice već ostavile trag.
Vršnjačko nasilje u Bosni i Hercegovini nije izolovan slučaj, to je obrazac. Obrazac koji se širi tišinom, nevidljivim signalima, zakašnjelim reakcijama i sistemom koji još uvijek ne prepoznaje sve nijanse nasilja. Samo u Tuzlanskom kantonu, tokom 2024. godine prijavljeno je 647 slučajeva različitih oblika nasilja, što je alarmantan porast u odnosu na prethodnu godinu. Četvrtu sezonu Oslobođene počinjemo razgovorom o stvarnosti s kojom se djeca, roditelji i škole svakodnevno suočavaju.
Gdje su najčešći propusti? Kako izgleda prava, brza i empatična reakcija škole? Ko su „tihe žrtve“ i kako prepoznati nasilje koje ne ostavlja modrice?
Mirna Perendija – Kučević, majka tinejdžerice, ispričala je potresnu priču o uznemirujućim porukama koje su stigle njenom djetetu, manipulaciji samoubistvom i šokantnoj reakciji roditelja druge strane.
Kako pružiti podršku djeci koja se suočavaju s teškim životnim izazovima? Šta je s onom djecom koja se nemaju kome povjeriti, koja šute i trpe sama? Ova priča otvara pitanje kako prepoznati znakove, ali i kako reagovati kada podrška izostane.
Kako prepoznati kada se ponašanje među djecom prelazi iz igre u ozbiljno nasilje? Stručnjaci ističu važnost komunikacije između učenika i nastavnika, ali i upozoravaju na alarmantne situacije koje ne smiju biti zanemarene. Poruke prijetnji, isključivanje iz društva i dugotrajno verbalno nasilje mogu imati teške posljedice po mentalno zdravlje djece.
Ovo nije epizoda Oslobođene koju ćete samo poslušati i zaboraviti – ovo je razgovor koji treba svaka porodica, svaki nastavnik i svaki učenik u BiH, jer šutnja čini nasilje jačim.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj… Twitter: …