
Ukoliko vam igra kapak, otežano dišete, osećate bol u leđima ili ubrzano lupanje srca, najverovatnije ćete, pre preuzimanja bilo koje konkretne akcije, prvo dohvatiti telefoni i izguglati simptome koje u tom trenutku osećate. I ne, niste usamljeni u ovakvom ponašanju – svako od nas će impulsivno pribeći ovakvoj vrsti „prečice” u pokušaju da na najbrži mogući način saznamo šta nam se dešava.
No, samodijagnostikovanje bolesti nije se pojavilo paralelno sa pojavom interneta – mnogi domovi imali su u svojim bibliotekama medicinske enciklopedije sa kojima su se svi ukućani „savetovali” pre nego sa lekarima. Internet je, umnogome, olakšao pretragu svih informacija, pa i medicinskih, čineći ih dostupnim na jednom mestu, međutim – ako u Google pretraživač ukucamo simptome različitih bolesti, neretko ćemo za iste simptome dobiti različite rezultate i različite dijagnoze, što nas dovodi do zaključka da bez lekarskog pregleda ne možemo sa sigurnošću znati sa kojom bolešću se naš organizam bori – bila ona psihičke ili fizičke prirode.
Uprkos tome, Google i dalje prednjači kada biramo mesto na kome ćemo potražiti pomoć kada se ne osećamo dobro. Postavlja se pitanje – zbog čega je to tako?
Autorka teksta: Snežana Katunac
Ilustracije: Olga Đelošević
Tekst čitali: Ivan Radisavljević i Snežana Katunac
Tekst je dostupan na sajtu Oblakodera u rubrici Lift.
Tekst je podržan od strane Evropske unije i nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu „Scroll’n’Share“ Oblakoder magazina ne izražavaju stavove Evropske unije i nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj.