Poverenje na poslu se često posmatra samo iz jednog ugla: zaposleni treba da zasluži poverenje svog nadređenog kroz rad, rezultate, odgovornost i doslednost. I to je tačno. Poverenje se ne dobija automatski samo zato što smo deo istog tima.
Ali isto važi i u drugom smeru.
Direktor ili nadređeni ne dobija poverenje svojih ljudi samim tim što ima funkciju. I on mora da ga zasluži — svojim odlukama, ponašanjem, kompetencijom, doslednošću i načinom na koji se odnosi prema ljudima kada stvari ne idu po planu.
U ovoj epizodi Riba smrdi od glave govorim o obe strane poverenja: šta zapravo znači kada direktor kaže da ima poverenja u nekoga, ali i šta znači kada zaposleni može iskreno da kaže da veruje svom direktoru.
Jer pravi tim ne nastaje tamo gde se poverenje zahteva. Nastaje tamo gde ga obe strane svojim postupcima zaslužuju.
