
Iako nova godina simboliše i novi početak, za mnoge prvi januar ništa nije promenio. Probudili smo se istim željama i problemima kao i „prošle godine”, možda čak još umorniji jer se verovatno slavilo do kasno u noć. Mamurluk i iscrpljenost uvode nas u novu godinu, a ubrzo počinje i emotivni rolerkoster koji se uglavnom među mladima dešava na samom početku nove godine.
Euforija pred praznike raste, uzbuđeni smo jer tada konačno imamo vremena da se vidimo sa svim prijateljima i više vremena provodimo sa porodicom. Uz to, tu su novogodišnje proslave i putovanja. Međutim, svega par dana nakon što nas prođe praznični hajp, vraćamo se starim obavezama, tu su posao, fakultet i brojne svakodnevne aktivnosti, što u velikoj meri doprinosi da se posle prazničnog ushićenja osećamo iscrpljeno, mrzovoljno, preokupirano…
U prazničnom periodu posebno su nam nametnuta očekivanja da svi treba da budemo srećni i lepo raspoloženi. Međutim, tu su i očekivanja koja sami sebi postavljamo za narednu godinu – u novoj godini želim da smršam, više putujem, pročitam više knjiga, prestanem da pušim… Ispitni rokovi na fakultetu se bliže, na poslu počinju pripreme za naredni period, a i januar traje predugo. Kada nas sustigne lavina svih nametnutih očekivanja i ličnih želja, postaje nam pomalo tesno u sopstvenoj koži.
Upravo taj post-praznični period mnogima stvara osećaj opterećenosti, o čemu svedoče i podaci iz Oblakoderove ankete kojom smo hteli da saznamo više o emotivnim stanjima mladih nakon praznika.
Tekst čitao: Ivan Radisavljević
Autorka teksta: Marija Milić
Mentorka: Marina Zec
Tekst je dostupan na sajtu Oblakodera u rubrici Lift.
Tekst je podržan od strane Europen Endowment for Democracy.