Znate onu scenu iz Prijatelja, kada Rachel uči Joeya jedriti? Da ne kompliciramo situaciju, ili ne daj bože, spoilamo nešto onima koji nisu gledali, scena završava tako da Rachel, šokirana i u nevjerici sjeda kraj Joeya uz epsku izjavu. „Toliko sam se trudila da ne postanem vlastita majka da nisam ni primijetila da sam postala kao vlastiti – otac.“

I dalje jedna od boljih scena.

I totalno ‘relatable’, što b’ se reklo po naški.

A i na tragu našeg današnjeg podcasta u kojem pričamo upravo o tome – jesmo li na skliskom terenu da postanemo naši vlastiti roditelji? Primjećujemo li sličnosti ili ih negiramo?

Jesmo li korak do toga da prihvatimo da smo sve više kao svoj tata ili i dalje radimo sve suprotno od onoga što se od nas očekuje?

Znači li to da ćemo i mi dočekati dan kada će nas kćer pitati zašto imamo ormarić za čuvanje oružja u dječjoj sobi? Bez oružja.

Zbunjeni?

Morat ćete poslušati epizodu da bi vam sve ovo imalo smisla.