Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Post Type Selectors
Search in posts
Search in pages
Search in posts
Search in pages

Send us Fan Mail

Postoji muzika koja nas vrati u neko vrijeme i postoje glasovi koji to vrijeme ožive čim ih čujemo. Takav je glas Nermina Puškara – onaj koji prizove sve one godine kada smo se učili hrabrosti, kada smo ludo voljeli i odrastali, brže nego što smo to željeli.

“Dani prolaze” i “Jednom kad sve ovo…” zato nikada nisu bile samo pjesme, one su postale naš mali zajednički dnevnik, a kroz susret dva stara prijatelja nakon 25 godina, u podcastu Opet Laka zajedno otvaramo te dragocjene stranice sjećanja. 

Rođen u Bihaću, odrastao u Cazinu, Nermin Puškar je prve ozbiljnije korake napravio u grupi Krug, a onda je uslijedilo poglavlje koje ga je trajno upisalo u pop-rock mapu regiona – godine sa sarajevskim bendom Knock out i album “Jednom kad sve ovo…” iz 2001. koji se danas smatra jednim od najvažnijih poslijeratnih pop-rock izdanja.

No, Knock Out za Pušku nije bio samo bend koji će obilježiti publiku. Bio je to početak pripadanja i prvi pravi osjećaj da se nešto veliko dešava baš tu i tada i baš u tom periodu, dok je bend rastao, pojavila se prilika koja ga je mogla odvesti daleko od Sarajeva.

Po povratku iz Amerike, a nakon odlaska iz Knock outa, Puškar se okreće samostalnom putu. 2007. snima i objavljuje svoj debi album “Novi svijet”, čime započinje novo poglavlje, ono u kojem se potpisuje kao kantautor, producent i neko ko gradi vlastiti zvuk, nakon čega odlučuje otići u Ljubljanu.

– Misao vodilja mi je bila – blizu je Zagreb, pjevam na jeziku koji svi razumiju, možda će se nešto otvoriti. Ali kad se čovjek presadi, treba vremena da pusti pupoljak. Meni su trebale dvije-tri godine da pustim prvi. Uletio sam u dobru ekipu – Dejan Radičević, Žare Pak, a pjesma “Sigurni” je tada bila hit. Radio sam i Merlinu back vokale na Koševu i to su bili trenuci po kojima su me ljudi prepoznavali. I onda su počeli stizati angažmani, govori on.

Puškar se u razgovoru prisjeća i stvari koje ne bi stale u klasično biografsko poglavlje, ali jesu presudne za njegov put.

– Moj prvi bubnjar u Ljubljani bio je iz Laibacha. Posudio mi je pare za gorivo da odem na turneju. Toliko o tome da su Slovenci hladni – to je stereotip koji prezirem. Ja sam

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj…  Twitter: