Aladin Isaković se, u posljednjoj utakmici NK Čelik u Prvoj ligi Federacije BiH na Bilinom polju, zvanično oprostio od aktivnog igranja fudbala.
Simbolično, u devetoj minuti susreta, Isaković je ispraćen ovacijama sa terena i tribina, a taj momenat je bio jako emotivan za njega s obzirom na to da znamo koliko je vezan za klub i grad Zenicu.
Upravo to je bila i tema našeg razgovora.
– Iskreno vjeruj mi da još nisam svjestan. Iskreno 20 godina igrati nije lako. Utisci se još nisu slegli. Čovjek je svjestan da mora doći kraj, ali kad je došao taj trenutak jednostavno stalo je sve oko mene. Ali kako sam rekao Nedi Turkoviću u komentarima: „Ima se pravo jednom vratiti!“, kroz smijeh nam govori Isaković.
U devetoj minuti utakmice protiv Igmana, simbolično zbog broja na dresu, se oprostio od dresa Čelika i profesionalne karijere.
– Prije tri godina sam u par navrata sa čelnicima kluba razgovarao o završetku karijere. Oni nisu bili za, rekli su mi da im trebam da budem uz mlade igrače. Danas mi je drago da sam ih poslušao, ostao do kraja i dočekao plasman u Premijer ligu BiH. U jednu sam ruku ponosan, sa druge strane mi je žao. Ali mislim da ću uvijek ostati uz klub, pa ćemo vidjeti šta će se desiti, priča Isaković.
Prije tri godine je rekao da mu je najveća želja da se sa Čelikom vrati u Premijer ligu.
– I sretan i zadovoljan i ponosan. Možda da se nije desilo da nismo ušli, ostao bih i dalje. Sebi sam dao obećanje oprostit ću se kad Čelik uđe u Premijer ligu i tako je i bilo, rekao je Isaković.
Bilo je prilično emotivno u Zenici.
– Teško je bilo izaći na zagrijavanje i na utakmicu. Dogovorili smo se da igram devet minuta, ali sam tražio od šefa Regoje da igram i dalje. Nadao sam se bar do 41. minute, ali je rekao dosta i završili smo to u devetoj minuti kakav je bio i dogovor. Svjestan si posljednja utakmica. Ideš dole, emocije su pomiješane. Porodica je cijela tu, sinovi su na tribinama, supruga… Bilo je teško, ali sam ponosan na sebe. Što sam bio uz moj Čelik i mogu ponosno, rahat i čista obraza reći da sam nešto ostvario s tim klubom, kaže Isaković.
Bilo je i suza i počasni špalir i sve.
– Stalo je. Stalo je sve. Jednostavno, ništa ja nisam vidio. Tek sam poslije dobivao slike, pa sam vidio šta se dešavalo. Jednostavno prošao sam do tribine pored sviju. Pokušavao sam se obuzdati, ali jednostavno nije moglo da se zaustavi. Sve je stalo u tih devet minuta, pogotovo kad je Sarajkić svirao izmjenu. Kada sam sjeo u ćošak klupe, sve je jednostavno „puklo“ iz mene. Ja ne znam kako neki igrači kada se moraju oprostiti jako mladi, kako oni to podnesu, govori Isaković.
Tokom svoje dugogodišnje karijere igrao je na pozicijama napadača i stopera, što je rijedak slučaj i čini ga jedinstvenim u bh. fudbalu. Naravno bilo je i drugih fudbalera koji su igrali na više pozicija, ali rijetki su toliko dugo nastupali i uspjeli da se održe.
Najveći trag ostavio je u NK Čelik i FK Mladost (DK). Profesionalnu karijeru je započeo u Žepču, nakon čega je nastupao i za Travnik, Vitez i Frauenfeld. Kao kapiten Mladosti bio je jedan od ključnih igrača u periodu najvećih uspjeha kluba, uključujući osvajanje Prve lige Federacije BiH i plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Navijači su ga 2019. godine proglasili najboljim igračem sezone.
Aladin Isaković ostaje upamćen kao jedan od najprepoznatljivijih zeničkih nogometaša svoje generacije, primjer sportiste koji je tokom cijele karijere pokazivao odanost klubovima za koje je nastupao, ali je svakako zenički Čelik bio klub koji u njemu budi posebne emocije.
U novoj epizodi (IN)Direkta govorio je o svom fudbalskom odrastanju, želji da nastupa za Čelik, privrženosti Zenici, ali i nastupima za druge klubove. Poseban segment emisije je priča o veličanstvenom, ali jako emotivnom oproštaju.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj… Twitter: …