Edin Cocalić, nekadašnji fudbaler Željezničara i reprezentacije BiH, posljednji je gost u studiju podcasta (IN)Direkt.
Iz omladinske škole Željezničara uspio je da stigne do dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine. Počeo je u Pašićevoj Bubamari, stigao kao dječak na Grbavicu, a potom preko Grčke, Izraela, Belgije i Turske i konačnog povratka u Željezničar karijera Edina Cocalića trajala je gotovo dvije decenije i obilježena je disciplinom, borbenošću i dosljednošću.
Profesionalna karijera započela je u matičnom Željezničaru, a kasnije je nosio dresove Panioniosa, Maccabija Haife, Mechelena, Akhisarspora, Altaya i Panetolikosa prije nego što se 2022. vratio na Grbavicu, gdje je završio igračku karijeru.
Interesantna je priča o tome kako je zapravo završio svoju profesionalnu karijeru.
– Jedna od stvari koja je utjecala da se vratim je bio snimak jedne od utakmica Želje, kada sam vidio kako navijači podržavaju igrače, ja sam se naježio. Mislio sam bilo bi super da još jednom dođem, istrčim pred te navijače i tako „zavrtim“ taj krug. Da završi gdje je i počelo. Iskreno nisam mislio da to može biti duže od šest mjeseci. Bila je zima i mislio sam da ću doći biti tu do ljeta, maksimalno do zime naredne.
Bilo je to dosta turbulentna situacija u klubu, teško vrijeme i neke stvari su bile gotovo bezizlazne.
– Meni su ljudi na prvom sastanku rekli da je cilja da opstanemo u ligi, budžet je bio nizak. Ja sam im rekao da mi ponude šta mogu ponuditi, jer sam znao šta me čeka. Prošao sam već teške trenutke sa Željom. Vratiš se pun želje, entuzijazma, žara, ali onda s vremenom to prestane, jednostavno tinja. To nije lako. Bilo je to izazovno vrijeme, ali smo imali zaista sjajnu grupu igrača. Mi stariji smo preuzeli tu ulogu lidera, ali je najbitnije bilo da smo sjajno funkcionisali između sebe.
Vrijeme koje je proveo na Grbavici u posljednjem mandatu bilo je dosta turbulentno, bilo je uspona i padova i sve to je ostavilo traga na njemu. Kako sam kaže kad je postalo jasno da neće više igrati osjetio je olakšanje.
– Uglavnom ja sam znao duboko u sebi da je kraj blizu. Fizički sam bio ok, ali mentalno nisam bio spreman da dajem svoj maksimum. Fizički se možda i mogu spremiti, ali mentalno teško. Znao sam na dva tri mjeseca prije da to nije to. Neka igraju mlađi, ja sam tu da doprinesem na neki drugi način, ako treba. Igrali smo zadnje kolo protiv Borca na Grbavici, ja sam rekao to je moja zadnja utakmica. S druge strane, imao sam pritiske od mojih dobrih drugova, koji prate i vole klub. Govorili su mi nemoj da staneš, idemo dalje. Zvali su me i ljudi iz kluba, ali ja sam takav, jednostavno ne volim neke velike pritiske na mene. Jednostavno sam se isključio.
Kada je dobio poziv iz kluba bio je spreman razgovarati da i u narednoj sezoni nosi dres tima sa Grbavice, ali je razgovor otišao u drugom pravcu.
– Dobio sam poziv od sportskog direktora da dođem u klub. Pritom jedan moj dobar drug mi kaže, nemoj da ti padne na pamet da kažeš da nećeš da igraš više. Ja dolazim u klub sa namjerom da ostanem, spreman sam ja. Kontam bit će neko natezanje, neki razgovor, da me privole da ostanem, da sam bitan itd. Ja dolazim sa takvom percepcijom da ide u tom pravcu. I kažu mi da pređemo na stvar, direktor mi kaže: Edine klub više ne računa na tebe. Ostao sam šokiran. Pitao sam je li ozbiljno? Rekao sam da sam se nadao da će me nagovarati da ostanem da igram, ali kažem dobro super. Ja sam sišao niz one stepenice i osjetio sam olakšanje neko, neki teret je „spao“ s mene. Nisam se osjećao uvrijeđenim, ali mi nije bilo jasno zašto nije naša generacija, malo više uključena u rad kluba. Mislim da možemo doprinijeti boljem radu kluba. Ali tako je trebalo biti. Rado odem na Grbavicu, čujem se s ljudima, to je moj klub i uvijek će biti.
Cocalić je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je 10 nastupa, a interesantno je da je bio dio ekipe koja je osvojila Kirin kup u Japanu, kada je sa klupe Zmajeve predvodio Mehmed Baždarević.
U novoj epizodi podcasta (IN)Direkt Edin Cocalić otvoreno govori o mnogim temama. Kako je došlo do debija za tim sa Grbavice i kako je izgledao odlazak iz Željezničara u inostranstvo? Šta je naučio igrajući u različitim državama i ligama? Koji treneri i saigrači su ostavili najveći trag? Kako danas gleda na reprezentaciju Bosne i Hercegovine? Ovo su samo neke od tema o kojim smo pričali tokom podcasta.
Ne propustite razgovor s čovjekom koji je tokom cijele karijere bio sinonim za pouzdanost, karakter i profesionalizam.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj… Twitter: …