U posljednjoj epizodi pete sezone pričam o jednoj tihoj, nenametljivoj vrsti ljubavi koju često primijetimo tek kada je više nema.
Kroz priču o smrti moje bake govorim o tome kako neke osobe postanu toliko prirodan dio našeg života da zaboravimo koliko nas zapravo drže, oblikuju i vole svojom prisutnošću.
Neke ljubavi nisu glasne, ne traže pažnju, dokazivanje ni popravljanje.
Ne komplikuju, ne uslovljavaju i ne traže da budemo drugačiji da bismo bili voljeni.
I baš zato ih ponekad uzmemo zdravo za gotovo.
Pričam o tome kako nas lakoća nekad zavara da ne vidimo veličinu nečega što je cijelo vrijeme tu i koliko je važno da osvijestimo ko su ljudi uz koje možemo potpuno da odahnemo i budemo svoji.
🎧 Prati podcast Mentalni nudista i u video formatu: https://www.youtube.com/@martina.djokic
🌐 Poseti sajt: https://martinadjokic.com/
📲 Prati me na mrežama:
Instagram: https://www.instagram.com/stories/martina.djokic/
LinkedIn: https://www.linkedin.com/in/martina-djokic-455a2461/