Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Post Type Selectors
Search in posts
Search in pages
Search in posts
Search in pages

’’Govorimo im da su bolesni, i oni to zaista postaju. Iako nekima dijagnoza donosi olakšanje, možda postoje drugačiji odgovori. Može li se ponuditi odgovor koji pruža isto olakšanje kao i dijagnoza, ali koji nudi identitet koji ne sputava, osećaj pripadnosti koji osnažuje i uvid u to kako ovo društvo zaista funkcioniše i kako ga iz korena menjati? Ubeđen sam da može.’’ 

Ovako u svojoj knjizi ’’Homo psihijatrikus’’ zaključuje psihijatar Milutin Kostić sa kojim u novoj epizodi razgovaramo o tome zašto se identitet savremenog čoveka često gradi oko dijagnoze kao što je ADHD, depresivni ili anksiozni poremećaj, pa čak i autizam. 

✨ U epizodi otvaramo sledeća pitanja:
-Šta je identitet kao dinamičko svojstvo koje se kreira u kontekstu i šta ga sve oblikuje? 
-Koji su zahtevi stavljeni pred savremenog čoveka kad je identitet u pitanju
-Šta su dijagnoze u psihijatriji, kada su korisne, kada štetne, a kada opasne? 
-Zašto sve češće pripisujemo sebi dijagnoze kao što su depresija, anksioznost, ADHD pa čak i autizam? 
-Da li to što pričamo o poremećajima i dijagnozama zaista smanjuje stigmu, ili…?
-O čemu ne pričamo kad pričamo o dijagnozama, a trebalo bi? 

💡 Ako si ikada pomislio/la: „Mora da imam ADHD“ (iako ti nije dijagnostifikovan u detinjstvu) – ova epizoda je za tebe.

🎧 Patreon deo: 
U kom slučaju je zapravo korisno da dijagnoza bude deo identiteta?
Šta sa ovim uvidima na individualnom i sistemskom nivou? 

📢 Sinergija na društvenim mrežama: