Dok privodimo drugu sezonu kraju i s prvim danima lita bižimo prema moru, prije stvarnog mora, zaronit ćemo u ono literarno. Otkrivamo kako se stihovima i rečenicama stvara slika mora i koja se sve značenja u nju upisuju. More zapljuskuje obale naše književnosti od samih početaka, a mi vas vodimo u šetnju književnom rivom od mladog zavodnika Splita preko Dubrovnika do Vele Luke di s Oliverom ka i uvik gledamo more, tajnu koja diše, ali otkrivamo i druge tajne otoka. U kombinaciji teksta i jezika, sjećanja, uspomena i osjećaja plovimo između fikcije i fakcije. U ćakuli s morskim ljudima iz našeg književnog svijeta Oljom, Norom i Vladom skiciramo sliku mora:

„Dok uplovljavamo u tiho modro padište rastvaraju se u nama hridi ploče i krikovi

Gledamo more i obrise otoka u daljini.

Utopimo li pogled u more rebro će izrezbariti tijelo bez jezika“

A jezik će se, kao i Veronika, poigrati značenjima i u svojoj brzopletosti ih promijeniti.