
Nakon projekcije filma „Bajka“ Aleksandra Sokurova, na Festivalu autorskog filma“ u Beogradu, Toma, Dragan i ja smo se našli prvo u restoranu Hotela „Moskva“ (pre projekcije), a potom u kafani „Jedno mesto“ u Skadarliji. Snimali smo delove razgovora u „Jednom mestu“, naše utiske i međusobna raz-utišavanja. Dragan je bio „jetlegged“ od dugačkog višednevnog putovanja do Beograda, prispevajući na dugo očekivanu projekciju filma, što mu je bilo nužno da bi napisao esej o Sokurovu. Donekle posprdno, insistirao je na tome da pisati sada, u ovom trenutku, o ruskoj umetnosti, može da se protumači kao da „nevino“ pišete o Faustu tokom holokausta. Toma se nije složio, delimično. Nakon prikazivanja filma, seli smo u „kafanu“ i razvezli naširoko i nadugačko, but to the point. Toma na kraju otkriva da je bio i kuvar i da je jedna salata dobila ime po njemu!
Uživajte svoje simptome s nama!