Dok „navijamo“ za Nikolu \u0110uri\u010dka i njegov uspeh u seriji „Stranger things“, \u017deljko Dimi\u0107, u Americi poznat kao Jack Dimich, nam u podcastu „\u017divot na srpskom“ otkriva kako izgleda \u017eivot srpskog glumca koji se izborio za svoje mesto u ameri\u010dkoj produkciji.
\n\u017deljkov put je, dodu\u0161e, bio dosta druga\u010diji. Se\u0107a se kako je 17. avgusta 1992. u 3.15 krenuo u svet jer nije hteo da ratuje i kako je bio jedini Srbin u izbegli\u010dkom kampu sa ljudima iz biv\u0161e SFRJ. Se\u0107a se i kako je s tu\u0111im paso\u0161em sleteo na Aerodrom D\u017eon F. Kenedi u Njujorku, kako je od prve dnevnice kupio sendvi\u010d, cigare i pivo i kako je s 11 dolara i 75 centi koji su mu ostali bio najbogatiji i najsre\u0107niji \u010dovek na svetu. Se\u0107a se i svih poslova koje je posle radio i kako je u 32. godini, kad je kona\u010dno „postao legalan“ primljen na glumu.<\/p>\n
Danas ima 56, sre\u0107emo ga u gomili projekata na relaciji Beograd – Njujork i saznajemo kako je uspeo da probije „barijeru da neko s prezimenom Dimich mo\u017ee da igra Amerikanca“. Gledali smo ga u hit serijama kakve su „Red i zakon“ i „Mesto zlo\u010dina“, jedan je od najanga\u017eovanijih srpskih glumaca na ameri\u010dkoj sceni, a Los An\u0111eles zove „Bor\u010da“. Odbijao je uloge u filmovima koji „osu\u0111uju kompletan narod“, a uskoro \u0107emo ga videti i u ulozi kontroverznog biznismena iz Beograda.<\/p>\n
„Ja nisam hteo da budem glumac u \u017eivotu. Ja sam hteo da budem glumac u Beogradu“, otkriva nam D\u017eek Dimi\u0107. Svakako, sudbina je odigrala svoje…<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dok „navijamo“ za Nikolu \u0110uri\u010dka i njegov uspeh u seriji „Stranger things“, \u017deljko Dimi\u0107, u Americi poznat kao Jack Dimich, nam u podcastu „\u017divot na srpskom“ otkriva kako izgleda \u017eivot srpskog glumca koji se izborio za svoje mesto u ameri\u010dkoj produkciji. \u017deljkov put je, dodu\u0161e, bio dosta druga\u010diji. Se\u0107a se kako je 17. avgusta 1992….<\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":22672,"comment_status":"close","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"audio","meta":{"footnotes":""},"categories":[199],"tags":[],"class_list":["post-55524","post","type-post","status-publish","format-audio","has-post-thumbnail","hentry","category-nova-rs","post_format-post-format-audio"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=55524"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":55525,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55524\/revisions\/55525"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/22672"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=55524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=55524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/podcast.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=55524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}