U novoj epizodi pričamo o onim trenucima kad smo na rubu ivice margine. Kada nas sve iritira i svi fitilji su izgorili, ali duboko znamo da nije problem u svijetu oko nas, nego u našoj iscrpljenosti. Govorim o malim pukotinama kroz koje se svakodnevno rasipamo – o brigama, obavezama, tuđim emocijama, mikrostresovima. Dok na kraju ostane samo mrva energije i puno nervoze.

Zašto nam se to događa? Kako to prepoznati prije nego planemo na krivu osobu? I što možemo napraviti da se ponovno sastavimo, bar malo?
Ovo je epizoda za sve koji imaju osjećaj da se drže skupa samo na dobroj volji i jednoj štipaljci.

Samo bez panike — nismo užasne. Samo mrtve umorne.