U ovoj epizodi Oslobođene govorimo i o temi koju društvo često posmatra površno – hidžabu. Za neke simbol vjere, za druge simbol ograničenja, a za mnoge pitanje o kojem imaju mišljenje bez stvarnog pokušaja da razumiju ženu koja ga nosi. Može li ono što nekome izgleda kao strogo pravilo, drugome zapravo biti osjećaj slobode? I imamo li pravo suditi izborima koje sami nikada nismo morali donijeti?
Gošća Emina Fajić govorila je o svom životnom putu, borbi s karcinomom dojke i odluci da nosi hidžab, ističući da je upravo bolest bila prekretnica koja je dodatno učvrstila njenu povezanost s vjerom.
Prisjećajući se trenutka kada su ona i njena sestra, u razmaku od samo mjesec dana, saznale da boluju od karcinoma dojke, Emina kaže da je upravo tada doživjela najdublju duhovnu spoznaju.
– Vjeru sam spoznala onog dana kada sam dobila papir da imam rak. Prvo što sam uradila bilo je da sam otišla kući, pala na sedždu i počela klanjati. Od tog dana nisam prestala. Moja povezanost s vjerom nikada nije bila jača nego tada, kazala je.
Iako dolazi iz vjerske porodice i cijeli život je odgajana u tom duhu, ističe da je suočavanje s teškom bolešću promijenilo njen pogled na život.
– Ne mogu reći da sam se vjeri vratila jer sam cijeli život bila odgajana u vjeri. Međutim, kada smo sestra i ja dobile dijagnozu karcinoma dojke, shvatile smo da nam jedino vjera može pomoći da izdržimo sve što dolazi, kaže Emina.
Posebno naglašava da nikada nije osjećala ljutnju niti se pitala zašto se bolest dogodila baš njoj.
– Nikada nisam bila ljuta. Nikada nisam pomislila: Zašto ja? Pitala sam se samo šta mi Gospodar šalje kroz ovu dijagnozu i koju poruku trebam razumjeti, kaže ona.
Tokom liječenja, Emina i njena sestra prošle su kroz zahtjevne terapije i hemoterapije, zbog kojih su obje izgubile kosu. Upravo tada počela je razmišljati i o nošenju hidžaba.
– Kada smo izgubile kosu, ja sam to doživjela kao znak. Pomislila sam da možda ne trebam čekati starost da se pokrijem. Život nije zagarantiran i niko ne zna koliko vremena ima pred sobom.
Emina ističe da je riječ o jednom od najvažnijih koraka u njenom životu, koji je došao nakon dubokog promišljanja, duhovnog sazrijevanja i životnih iskušenja kroz koja je prošla. Kako kaže, ključ svega bila je sama odluka. Prisjetila se da je hidžab počela nositi na svoj 28. rođendan, koji danas doživljava kao simbol novog početka.
– Bio je moj 28. rođendan tada. Taj rođendan je za mene predstavljao jedno novo rođenje. Rekla sam sebi: od sada sam ovo nova ja, priča nam Emina.
Dodaje kako je tada shvatila da mnoge žene praktikuju vjeru, ali nikada ozbiljno ne razmišljaju o tom koraku, dok je kod nje želja već postojala i samo je čekala trenutak da je pretoči u djelo. Govoreći o tome šta za nju danas predstavlja marama, Emina ističe da je njen smisao mnogo dublji od vanjskog izgleda.
– Za mene marama znači da radim sve ono čime ću zadovoljiti Gospodara, jer mi je On omogućio sve što imam. Posebno zdravlje i svaki novi dan života, kaže ona.
Naglašava da nošenje hidžaba ne vidi kao obavezu prema ljudima, već kao ličnu duhovnu borbu i izraz zahvalnosti.
– Gospodaru marama ne treba. To je zapravo borba sa samim sobom, sa svojim egom. Da sam spremna dati nešto od sebe radi Njegovog zadovoljstva, zaključuje.
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj… Twitter: …