Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Post Type Selectors
Search in posts
Search in pages
Search in posts
Search in pages

Koliko puta ste na poslu čuli rečenicu: „Mi smo ovde svi kao jedna velika porodica“?

Na prvi pogled – to zvuči toplo i blisko.

Ali u praksi, „porodična kultura“ često znači i nejasne granice, lojalnost po svaku cenu i osećaj dužnosti koji guši autentičnost.

U ovoj epizodi razgovaramo o tome zašto posao ne mora da bude porodica da bi bio dom. Dom je prostor gde se osećaš sigurno da budeš svoj. Gde postoje granice, ali i poverenje. Gde možeš da pogrešiš, da pitaš, da učiš – i da znaš da te to neće koštati pripadanja.

U epizodi govorimo o:

  • razlikama između porodične i domaće organizacione kulture
  • tome kako lideri nesvesno preuzimaju „roditeljsku“ ulogu
  • pet osnovnih psiholoških potreba zaposlenih (Jeffrey Young)
  • i o tome kako se iz lojalnosti rađa poverenje

A za naše slušaoce na Patreonu, pripremili smo poseban deo u kome pričamo o tome šta se dešava kada je firma zaista – porodica.

Kako funkcionišu porodične firme, gde su granice, a gde prostor za rast – i koje su najveće zamke i prednosti takvih odnosa.

Ako vodite ljude, radite u HR-u ili vas jednostavno zanima kako izgleda zrela kultura poverenja – ovo je epizoda za vas.

📢 Sinergija na društvenim mrežama: